Lagasafn. Ķslensk lög 12. aprķl 2024. Śtgįfa 154b. Prenta ķ tveimur dįlkum.
1941 nr. 46 27. jśnķ
1. gr.
Eftir lögum žessum geta komiš til skipta eša endurskipta aš nokkru eša öllu leyti heimalönd sveitajarša og afréttarlönd, sem jöfnum höndum eru notuš til vetrarbeitar, tśn, sįšreitir, engi, landsnytjar ašrar og hlunnindi svo og mannvirki, sem tvö eša fleiri bżli hafa eša hafa įšur haft til samnota:
2. gr. Skipta skal eftir jaršamati frį įrinu 1861, žar sem žvķ veršur viš komiš. Nś eru ķ žvķ jaršamati tvęr eša fleiri jaršir (hjįleigur) metnar ķ einu lagi til dżrleika, en ašgreint mat žeirra er aš finna ķ jaršatali Johnsens frį 1847, og skal žaš žį notaš. Verši hvorugu žessu mati viš komiš, skal fariš eftir fasteignabók frį 1922 eša sķšari fasteignabókum, žó žannig, aš įvallt verši notaš hiš elsta jaršamat, sem viš veršur komiš. Nś hafa gilt manna į mešal ķ 20 įr eša lengur önnur eignahlutföll en jaršamatsbękur gefa upp, og allir eigendur samžykkja, aš žau eignahlutföll skuli haldast, og er žį heimilt aš skipta eftir žeim, en sżslumašur skal tilkynna fasteignamatsnefnd žess konar skipti. 3. gr. Viš skiptin skal ekki ašeins fariš eftir flatarmįli lands, heldur og gęšum žess og veršmęti į hverjum staš. Eigi mį stašbundin skipti gera į nįmarétti, žar meš talin mótak, veiši ķ vötnum eša sjó, selveiši, fuglaveiši meš hįf eša skotum, reka, vergögnum, lóšagjöldum, beitutekjum, žörungum föstum og lausum og fjörubeit, nema skiptin séu žaš hagkvęm, aš į engan eiganda sé hallaš, eša samžykki allra eigenda komi til. Nś hafa eignahlutföll į sameignarjörš breyst viš jaršamat (endurmat), fyrir misjafna ręktun eša ašrar verklegar framkvęmdir eiganda eša įbśanda, og breytast žį eigi fyrir žaš eignahlutföll óskipts lands eša landsnytja. Nś er įgreiningur um eignahlutföll óskipts lands eša landsnytja, og nęst ekki samkomulag. Veršur žį eigi śr žvķ skoriš nema meš dómi. Um umrįš og notkun vatns og fallvatna, svo og um giršingar, fer eftir almennum lögum. 4. gr. Śttektarmenn skulu vera matsmenn og gera skiptin hver ķ sķnu umdęmi. Ef śttektarmašur er hindrašur, viš mįliš rišinn eša nįkominn ašilum, kvešur sżslumašur annan ķ hans staš. Sżslumašur skal og kvešja oddamann til skiptagerša. Skal hann vera formašur matsmanna, stżra skiptum og annast bókun skiptageršar. Meiri hluti atkvęša ręšur śrslitum. Matsmenn fį žóknun fyrir skiptin eftir gildandi kauptaxta ķ vegavinnu rķkisins ķ viškomandi umdęmi, og reiknast žeim kaup į mešan žeir eru fjarverandi heimili sķnu, enda tefji žeir ekki ferš sķna eša störf meir en naušsyn krefur. Oddamašur fęr žrišjungi hęrri žóknun en hinir. Feršakostnašur greišist žannig, aš fargjöld meš bifreišum greišast eftir gildandi taxta, en fyrir hesta greišist eftir gildandi vegavinnutaxta. 5. gr. Žegar skipta skal landi eša landsnytjum, skal bjóša öllum eigendum og öšrum žeim, er notkunarrétt hafa į žvķ, er til skipta getur komiš, aš vera viš skiptin og gefinn kostur į aš upplżsa mįliš fyrir matsmönnum, en gętt skal žess, aš matsstörfin dragist ekki fyrir žaš lengur en naušsyn krefur. Hiš sama gildir og viš yfirmat, en ekki skulu žeir žó višstaddir, er matsmenn eša yfirmatsmenn ręša milli sķn śrslit skiptanna eša rįša žeim til lykta. Hver sį eigandi, sem er óįnęgšur meš skiptin, getur heimtaš yfirmat innan 6 mįnaša frį žeim degi, er skiptin fóru fram. 6. gr. Sżslumašur skal [kvešja]1) 4 menn óvilhalla til aš framkvęma yfirmat, en sjįlfur skal hann vera formašur žeirra og stżra matinu. Heimilt er honum žó aš kvešja annan ķ sinn staš. Yfirmatsmenn fį sama kaup og matsmenn og feršakostnaš eftir reikningi. Śrskuršar sżslumašur reikninga yfirmatsmanna; žó mį skjóta śrskurši hans undir fullnašarśrskurš [rįšuneytisins],2) er śrskuršar reikninga hans sjįlfs. Kostnaš viš skipti greiši sį, er žeirra beišist, ef skiptatilraun veršur įrangurslaus sökum vanheimilda, svo og viš yfirmat, ef engin breyting er gerš į skiptum, ella skiptist allur kostnašur į eigendur aš tiltölu viš eignahlutföll žess, er skiptin nį til. Ef skipt er samkvęmt 3. tölul. 1. gr., skulu žeir einir greiša fyrir skipti, er verša leišréttingar ašnjótandi eša fį bętta ašstöšu. 7. gr. Nś eru landskipti sérstaklega vandasöm, land sérstaklega veršmętt eša ašstaša žannig, aš sżslumašur telji naušsynlegt, aš fagmašur fjalli um skiptin, og er honum žį heimilt aš kvešja slķkan mann, einn eša fleiri, til skiptanna. Sżslumašur semur um žóknun til fagmanna, en aldrei mį kaup žeirra yfirstķga lįgmarkskauptaxta samkvęmt gjaldskrį Verkfręšingafélags Ķslands. 8. gr. Ef land žaš, er skipta į, er tśn, góšar engjar eša annaš sérstaklega veršmętt land, geta eigendur hver um sig krafist žess, aš skipt sé eftir uppdrętti. Enn fremur ef landiš er mjög óreglulegt eša ašstaša žannig, aš torvelt sé aš skipta, getur sérhver eigandi eša matsnefnd krafist uppdrįttar. Nś er uppdrįttur ekki til af landinu, og skal žį sżslumašur fį mann til aš gera uppdrįttinn, og telst kostnašur viš žaš til skiptakostnašar. Į uppdrįttinn skal draga greinilega meš teiknibleki allar landamerkjalķnur, og afhendist hann sķšan sżslumanni til geymslu. 9. gr. Įšur en skipti byrja, skulu śttektarmenn eša matsmenn rannsaka, hvort land žaš, er skipta skal, sé meš löglegum landamerkjum, ašgreint frį landi nęrliggjandi jarša. Séu landamerki krókótt og óhagkvęm, skulu śttektarmenn reyna meš samkomulagi aš fį rétting žeirra. Leita skulu žeir og upplżsinga um réttindi žau og skyldur, er sameignarlandinu fylgja eša nokkrum hluta žess. Nś er įgreiningur um ašliggjandi landamerki, og skulu matsmenn žį leita eftir samkomulagi, en nįist žaš ekki, skal matsnefnd gera sżslumanni žegar ķ staš ašvart, og tekur hann žį mįliš fyrir samkvęmt lögum nr. 41 28. nóvember 1919, um landamerki. 10. gr. Skipta skal landi žannig, aš land hverrar jaršar eša jaršarparts verši sem mest ķ samhengi og sé sem skipulegast. Skipta skal meš beinum lķnum, eins fįum og verša mį, svo horn verši sem fęst. Boglķnur ķ landamerkjum mega žvķ ašeins eiga sér staš, aš illa verši hjį žeim komist, svo sem žegar vegur eša opinn vatnsfarvegur veršur aš rįša mörkum. Nś hefur einhver unniš hefš į landi samkvęmt lögum nr. 46 10. nóvember 1905, og mį žį hefšarréttur eigi standa fyrir skipulegri landskiptingu samkvęmt lögum žessum, enda fįi sį, er hefšarrétt hefur unniš sér, jafngildi lands į öšrum staš, og skal bęta honum viš skiptin umbętur hans į landi žvķ, er hann kann aš missa. 11. gr. Nś hefur eigandi ręktaš hluta śr óskiptu sameignarlandi, įšur en lög žessi gengu ķ gildi, og skal hann viš skiptin halda žessu landi gegn žvķ aš hinir sameigendurnir fįi hver um sig aš tiltölu samsvarandi hluta af óręktušu landi ķ sameigninni, ef skiptin mega žannig vel fara. En verši landiš śthlutaš öšrum, įn žess ręktaš land komi ķ stašinn, skal honum heimilt aš nytja žaš sem sķna eign, žar til sį, sem landiš var śthlutaš, hefur ręktaš honum jafnstóran blett og ekki lakari ķ hans landi. Verši įgreiningur viš samanburš ręktunarlandanna eša hvar land skuli ręktaš til endurgreišslu, eftir aš landskiptum er lokiš, skal hlķta śrskurši viškomandi trśnašarmanns [Bęndasamtaka Ķslands].1) Ef ekki er völ į ręktunarhęfu landi til skipta į móti žvķ, sem ręktaš hefur veriš, skal, ef žess er krafist, nema svo mikiš af hinu ręktaša landi, aš rétt skiptahlutföll fįist, og skal žį sį, er ręktunarlandiš fékk, greiša žeim, er landiš lét, ręktunarkostnašinn eftir mati skiptanefndar. 12. gr. Nś kemur ķ ljós viš skiptin, aš flytja žarf til hśs, giršingar eša önnur fęranleg mannvirki, og kvešur skiptanefnd į um, innan hvers tķma flutt skuli og hver skuli kosta flutninginn eša hvernig flutningskostnaši skuli skipt nišur. Nś liggja tśn- eša engjavegir yfir landiš, eša naušsynlegt žykir, aš slķkir vegir verši žar lagšir og skal žį ķ skiptageršinni įkvešiš um notkunarrétt hvers einstaks landeiganda į žeim, um višhalds- og vegageršarkostnaš, svo og hvar nżir vegir skuli liggja. 13. gr. Nś er land aš einhverju leyti undirorpiš hęttu af vatnsįgangi, skrišufalli, sandfoki eša uppblęstri, og skal žį viš skiptin taka sérstakt tillit til slķkrar hęttu og um leiš, ef unnt er, koma į samningum um žaš, hver vera skuli ašstaša eigendanna innbyršis um varnir gegn žessari hęttu, eša ašgeršir į slķkum skemmdum, er fyrir koma, eftir aš landinu er skipt. Į sama hįtt skal gera rįšstafanir gagnvart vęntanlegum landvinningum, svo sem ef land gręr upp śr vatni eša sandaušnum, žannig, aš eftir föngum sé haldiš opinni leiš til hagkvęmra framhaldsskipta eša endurskipta. 14. gr. Skiptageršir eftir lögum žessum skal rita ķ bók, er sżslumašur löggildir, og greišist verš bókarinnar śr rķkissjóši. [Skiptageršum samkvęmt lögunum skal žinglżsa.]1) 15. gr. Žegar landi hefur veriš skipt samkvęmt lögum žessum, skulu śttektarmenn eša matsmenn lįta setja glögg merki fyrir skiptunum. Eru landeigendur skyldir aš gera žau tafarlaust. Ķ skiptageršum skal lżsa merkjum žessum og afstöšu žeirra svo greinilega, aš ekki verši um villst. Žegar greinilegir skuršir, garšar, vegir eša giršingar eru ķ mörkum, žarf ekki um aš bęta, en ef engin slķk merki eru ķ markabeygjum, og ekki heldur glögg nįttśrueinkenni, sem ekki veršur į villst, skal hlaša vöršur śr torfi eša grjóti, nema hlutašeigendur kjósi varanlegri merki, svo sem steinsteypustaur, skurš eša annaš, sem skiptanefnd tekur gilt. Ef vöršur eru hlašnar, skulu žęr vera keilumyndašar, eigi minni en 11/2 m ķ žvermįl aš nešan og dragast saman meš flįa 1 : 1. Landeigendum er skylt aš halda landamerkjum glöggum. Ef skrįš landamerki eru fęrš til af mannavöldum, eša önnur lķk merki sett upp, er valdiš geta ruglingi, varšar žaš sektum …1) nema žyngri refsing liggi viš samkvęmt almennum hegningarlögum. 16. gr. Landeigendum er frjįlst aš skipta sjįlfir landi milli sķn, ef žeim kemur saman um žaš öllum og leigulišar og ašrir, er nokkurn rétt hafa į landinu og skiptin snerta hagsmunalega, gefa samžykki sitt til žess. Žó skal landeigendum skylt aš fį hreppstjóra, śttektarmann eša trśnašarmann [Bęndasamtaka Ķslands]1) — eša fagmann, ef skiptin eru sérstaklega vandasöm — til ašstošar, enda sé hann leišbeinandi um žaš, aš skiptin verši sem skipulegust og réttlįtust. Frį landamerkjum skal gengiš eins og segir ķ 15. gr. Um slķk skipti skal skrį greinilega skiptagerš. Skal ķ henni nįkvęmlega lżst afstöšu lands žess, er hver um sig hlżtur viš skiptin, takmörkum žess og réttindum öllum, er žvķ fylgja. Geta skal og žess, hver įhrif skiptin hafa į leigulišaafnot af landi žvķ, er skipt var. …2) Sé ekki skipt aš tiltölu réttri, en einhver eigenda hafi lįtiš af hendi meira veršmęti ķ landeign eša réttindum innan sameignarinnar en hann fékk į móti, skal lķta į žaš sem afsal eša selt, og breytist žį skattskylda jaršanna eša jaršapartanna samkvęmt žvķ. 17. gr. Mešan skógarhögg og mótak er ķ sameign ķ óskiptu landi, mį enginn eigenda, įn samžykkis allra hinna, nota skóg eša mótak nema til heimilisnota fyrir sjįlfan sig. 18. gr. Žar sem tveir eša fleiri menn hafa sambeit ķ óskiptu landi, mį enginn žeirra nota beitina, nema eftir ķtölu į móts viš sameigendur sķna, er metin sé af śttektarmönnum. Ķtölu skal meta eftir jaršardżrleika og jaršarstęrš, og skal sį vera grundvöllur matsins, hve mikinn fénaš mį ķ högum hafa įn žess örtröš verši. Nś hefur einhver sambeitareigenda minni fénaš ķ högum en svarar ķtölu hans, en ašrir hafa meira en žeim ber, og skulu žeir žį hafa forgangsrétt til, gegn endurgjaldi, aš nota ķtölurétt žess, sem of fįtt hefur, mešan hann notar eigi sjįlfur. 19. gr. Enginn mį, eftir gildistöku žessara laga, taka land til ręktunar, setja upp varanlega giršingu, gera skurš, byggja hśs eša önnur varanleg mannvirki ķ óskiptu sameignarlandi, žó samžykki allra annarra hlutašeigenda liggi fyrir. Brot gegn žessu įkvęši varšar sekt. …1)